Odigrali smo vrhunsku PS5 ekskluzivu u kojoj će vam od početka do kraja osjećaji biti pomiješani. Dok ćete u jednom trenutku uživati u vizualijama, DualSenseu i gameplayu, u drugom ćete osjećati neopisiv bijes prema developerima koji vam ne dozvoljavaju napredak koliko god se trudite. Za igranje Returnala trebate razviti vrhunski skill, ali i imati čelične živce. Dobrodošli u poeziju umiranja.
Overall rating
- Fantastičan dizajn
- Glatko igranje na 4K/60 fps
- Uzbudljive borbe
- Nedostatak opcije „save“
- Premalo checkpointova
Fenomenalno i zastrašujuće iskustvo
Piše: Igor Sečen
Na redakcijsku plejku napokon smo instalirali jednu pravu PlayStation 5 ekskluzivu, dugo iščekivani naslov developera Housemarque, koji predstavlja pravu demonstraciju mogućnosti i moći nove Sonyjeve konzole i vrhunskog DualSense kontrolera.
Kako se ne bismo previše divili igri, trešnji i haptičkom odazivu DualSensea, Housemarque se potrudio zagorčati nam život izuzetnom težinom gameplaya, za koju ne postoji mogućnost da je u postavkama smanjite na laganu težinu i da se potom prošećete kroz Returnal kao što to možete u većini drugih igara.
O ne, ovdje developer nema nikakve milosti prema igračima. Od samog početka bačeni ste u vatru pa se vadite kako god znate, a znajte da vas čekaju beskonačne sekvence umiranja i ponovnog uskrsnuća, bez mogućnosti da igru nastavite od nekog save pointa. Jednostavno zato što save pointova nema.
Početak igre djeluje prilično bezazleno. Vaš avatar Selene upravlja svemirskim brodom i potom odlučuje istražiti misteriozni signal koji dolazi s jednog udaljenog planeta.
Kako to uvijek biva u hollywoodskim klišejima, brod naleti na nekakvu oluju, kvari se, oštećuje i pada na tlo mračnog živog planeta pod nazivom Atropos. Vaš lik se budi iz nesvjestice, nema pojma što se zbiva i što treba raditi pa kreće u istraživanje.
Od prvog trenutka kada preuzmete upravljanje nad Selenom, postaje vam jasno da je planet izuzetno opasan, o čemu svjedoči ukupna mračna atmosfera, vizuali okoliša i pomalo jezivi zvukovi, ali zasad vam se ništa strašno ne događa.
Potom odlučujete krenuti u sljedeći prostor kroz automatska “garažna vrata” i tada započinje noćna mora. Napadaju vas nekakva čudovišta s ticalima koja podsjećaju na aliene iz filma Edge of Tomorrow i vrlo vjerojatno ćete jako brzo poginuti. Nakon toga se ponovno vraćate na početak buđenja Selene i postaje vam jasno da se nalazite u nekakvoj vremenskoj petlji. Nama se igra po ukupnom štimungu činila upravo kao mješavina Aliena i Edge of Tomorrow, s time da je sustav stalnog umiranja i kretanja iz početka najsličniji upravo SF filmu s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi.
Kada sljedeći puta krenete kroz ista vrata kroz koja ste prošli prvi puta, vrlo lako je moguće da prostor iza njih neće biti isti kao pošli puta. Može vam se desiti da dođete u prostor u kojem nema neprijatelja, već ga samo trebate istraživati i pokušati pronaći neku korisnu stvarčicu, no budite sigurni da će idući biti opasan i da ćete najvjerojatnije ponovno umrijeti.
Zapravo, možemo vam reći da je umiranje ovdje djelomično dobra stvar i da ga se ne trebate plašiti, jer će vam se između dvije igraće seanse pojavljivati flashback animacije koje će biti važne za otkrivanje priče, mada vam to u početku neće djelovati tako. Budite se svaki puta iznova na tlu ili u svojem svemirskom brodu i potom krećete u novi pokušaj pokoravanja svijeta koji je naoko nemoguće pokoriti, a kao nit vodilja vam služi potraga za izvorom mističnog signala pod nazivom “white shadow”, mada je to više distrakcija nego direktna uputa.
Borba na život i smrt
Nakon nekog vremena otkrit ćete par fora uz čiju pomoć vam život može potrajati dulje pa možete, primjerice, čekati čudovišta blizu vrata i povlačiti se u “sigurni” prostor kada na vas navale, mada će ona ponekad proći s vama ukoliko se vrata ne zatvore dovoljno brzo.
Dobar savjet je i pritisak na desnu gljivu kontrolera svaki put kada se nađete u novom nepoznatom području jer će vam se u stilu night visiona ocrtavati vrata za ulazak u druge prostore, što će vam ponekad skratiti muke dok pretražujete negostoljubive krajolike.
Za borbu protiv čudovišta na raspolaganju ćete u početku imati osnovni energetski pištolj, no kasnije ćete moći pronaći i druga oružja poput automatskih pušaka i bacača granata, no za to ćete se trebati dobro potruditi i naumirati. Oružje se može nadograđivati, no sve je to uzalud kad umrete, jer ćete u “idućem životu” krenuti samo s onim osnovnim što posjedujete.
Postoji li neki recept za borbe u Returnalu? I da i ne. Kao prvo, igranje bez jurišanja, čekanje u blizini vrata i pravovremeno bježanje pomoći će vam u početku da duže preživite, no za same borbe nema previše milosti. Jednostavno ćete morati razviti odličan “aiming i movement skill”, što uključuje brze reakcije, snalaženje u prostoru, precizno pogađanje i donošenje odluka u djeliću sekunde.
Glavna stvar koja će vam doista pomoći u borbama je takozvano “dashanje”, odnosno brzi skokovi koje aktivirate pritiskom na krug vašeg DualSense kontrolera. U početku će vam se činiti da je “dash” namijenjen samo skokovima preko većih provalija, no ubrzo ćete otkriti da je najkorisniji upravo u borbama. Dodatna stvar s “dashanjem” je u tome što u trenutku dok se nalazite u “dashu” niste ranjivi, što znači da vam dobro planiranje “dasha” doslovce može spasiti život, posebice kada ste pritisnuti od neprijatelja iz svih strana.
Kako je rekao jedan frend, za Returnal trebate postati svjetski prvak u “dashanju” i to je doista istina. Kada dobro savladate tu vještinu sve će vam biti puno lakše, mada ćete i dalje povremeno glupo pogibati, bilo zbog popuštanja koncentracije, nestrpljivosti, nepreciznosti ili pada u provalije, čega se također trebate čuvati uz sve ostalo što vam radi o glavi.
Neprijatelji koji će vas napadati dolaze u raznim oblicima i veličinama, jedni više vole hodati i skakati, drugi lete, treći su stacionarni, a svima je zajedničko što uvijek znaju gdje se nalazite pa nemojte baš nikada ostati ukopani na mjestu.
Pravovremeno dashanje uz osnovno pucanje i specijalno pucanje (pucanje plus L1) može počistiti sve što se namjerilo na vas, no morate uzeti u obzir i vrijeme “hlađenja” oružja. Nakon što ispucate salvu energetskih metaka oružje će nakratko zaštekati dok se ne ohladi, a u slučaju ispucavanja alternativne municije, hlađenje (ili ponovno punjenje, kako hoćete) traje puno duže.
Dakako, dok vam se oružje puni pametno je nekamo zbrisati, a za to je, kao što ste već shvatili, najbolje dashanje. Postoje i neprijatelji koji su zaštićeni energetskim barijerama koje ne možete ubiti, a postoje i laserske klopke kroz koje ćete se morati probiti tempiranjem akcije. Ukratko rečeno, puno je tu toga što želi vašu glavu na kolcu pa je preživljavanje prava umjetnost.
Skupljanje suvenira
Kako biste duže živjeli i ostvarili konačni napredak prema prvom bossu, iza kojeg se više nećete morati vraćati na sam početak igre već ćete dobiti (zvuk fanfara) pravi checkpoint, morat ćete se baviti i skupljanjem zdravlja, korisnih itema, popravljati svoje odijelo, nadograđivati oružja i još ponešto toga.
Mada ćete u početku ludjeti kada shvatite da nakon svakog umiranja ostajete bez ičega, nakon nekog vremena ćete otkriti da postoje i stvari koje kada ih jednom skupite ostaju zauvijek kod vas. Na primjer, dosta važni su takozvani Weapon Traits bonusi kojih ima 90 i donose svim oružjima posebne načine pucanja koji će u cijelosti promijeniti oružje koje nosite. Od velike je važnosti skupljanje glavnih “valuta” u igri, Ethera i Obolita.
Kako ćete trošiti Ether u igri ovisit će isključivo o vama i nudit će vam se razne mogućnosti. dobra stvar je što Ether nećete izgubiti kada poginete jer vam on ostaje u trajnom vlasništvu, odnosno dok ga ne potrošite.
Oboliti će vam također pomoći u kupnji raznih korisnih stvarčica poput boostova i pojačanja integriteta odijela, a možete ih skupljati s poda nakon što ubijete nekog neprijatelja ili pronalaženjem obolitskih kristala koji će vam dati veće količine Obolita. Isto tako, u nekim prostorima ćete vidjeti kamene kipove. Ako neki među njima ima crvene svjetleće oči, nakon što ga uništite izbacit će vam ponešto Obolita. Nažalost, za razliku od Ethera, Oboliti vam ne ostaju nakon što poginete.
Ukupno gledano, itemi koje prikupljate nalaze se unutar pet osnovnih grupa – Scout Logs, Xenoglyphs, Ship Logs, Permanent Equipment i Xeno Archives. Scout Logovi su tonski zapisi iz prošlosti koje je Selene snimala u prijašnjim životima, Xenoglyphovi vam omogućavaju dešifriranje alienskih tekstova i pomažu u otkrivanju povijesti planeta, dok Xeno-Archives vizualno prikazuju povijesna zbivanja na Atroposu.
Što se tiče trajne opreme, među njom se nalazi Anathema Key, ključ koji vodi ka prvom bossu, Atropian Weapon Charger, koji omogućuje oružju alternativno pucanje, Hermetic Transmitter, koji vam omogućuje teleportaciju između translokacijskih uređaja na mapama, Hadal Ballasts, koji vam omogućuje hodanje po površini vode, Delphic Visor koji omogućuje da vidite “nevidljive” platforme i mnogi drugi.
Nadalje, osim Sylphiuma koji predstavlja osnovno zdravlje u igri (health), za napredak vam je jako važan i takozvani “Proficiency”. Što duže živite raste vam njegova razina i postajete sve jači, što ćete posebno osjetiti kada dođete do razina Proficiencyja od 15, 20 ili 30 (najviše razine).
Osim tih stvari od velike koristi će vam biti i adrenalin koji raste za jedan level sa svaka tri ubijena neprijatelja i donosi vam određena poboljšanja, no čim “popijete” jedan pogodak pada vam na nulu, što će vas posebno živcirati kada dođete na razinu adrenalina 5.
I za kraj, među korisnim stvarčicama još moramo spomenuti alienske umetke koje također možete skupljati, kao i aliensku tehnologiju koja će vam kada je otključate omogućiti dodatne sposobnosti i oklope.
Osjećaj igre u rukama, ušima i očima
Kao što smo rekli na početku, Returnal je igra u kojoj DualSense kontroler donosi gotovo maksimum onoga što su u njega ugradili, pa ćete igru “osjećati” od početka do kraja u svojim rukama kao nikada prije, što uključuje kapi kiše, puhanje vjetra te, dakako, vibracije oružja i pogodaka u vaše jedno tijelo.
Možemo slobodno reći da su osjećaji koje ćete imati u rukama naglašeni kao kada ste igrali Astro Playroom, koji je ukazivao na mogućnosti novog kontrolera, a sada sve to možete doživjeti i u “konkretnoj” igri, što se odnosi na trešnju, haptički odaziv prekidača i audio iz ugrađenog zvučnika koji vam donosi dodatni kanal zvuka. Zapravo jedino što nisu iskoristili na DualSenseu je mikrofon, no to za ovaj tip igre doista nije potrebno.
Jedan od posebno kvalitetnih elemenata u igri je odličan zvuk koji dolazi iz svih smjerova i za koji su se developeri doista potrudili da prati sva zbivanja i podiže laganu horror atmosferu, a još moramo reći nešto i o vizualnom izgledu igre, posebice planeta Atroposa koji djeluje doista u cijelosti alienski, uz dodatak antičkih vizura.
Planet je živ, trava se uvija, lišće šušti, a postoji i nekakvo živo drveće koje će vas zgrabiti i povući u vis svojim lijanama kada mu se previše približite. Nije previše opasno i lako ćete ga se otresti no kada prvi puta naletite na njega doista će vas preplašiti.
Druga izvrsna stvar su animirane “flashback” međusekvence koje prikazuju zbivanja na Zemlji, posebice jednu kuću koja je od velike važnosti za priču, mada ćete to pohvatati u jako kasnoj fazi igre.
Može li se uopće doći do kraja?
Naravno da može. Igra posjeduje 6 velikih levela u različitim tipovima okoliša unutar kojih nema checkpointova, a na kraju svakog od njih vas čeka jedan boss. Kada dođete do prvog bossa već ćete razviti svoje vještine do te granice da nećete predstavljati topovsko meso, no budite spremni na dugotrajne i mukotrpne borbe.
Nećemo pretjerati ako vam kažemo da jedna borba protiv bossa može potrajati i po pola sata, što vam jasno kaže da ćete trebati biti skoncentrirani i uporni kao nikada u svojem gamerskom životu, pa možda dođete barem do jednog od moguća tri kraja igre.
Hoćete li onda biti zadovoljni teško je reći, no samo ćemo vam reći da su krajevi podjednako mračni i „transcendentalni“ kao čitava igra, pa nemojte ni pomišljati na klasični happy end.
I za konačni kraj ove recenzije moramo spomenuti ono što nas doista nije oduševilo, odnosno što nam je pokvarilo užitak igranja. To je, vjerojatno već i sami pogađate, nedostatak mogućnosti “sejvanja” i češćih checkpointova, što će vas na momente doista frustrirati. Primjerice, desilo nam se da smo u jednoj seansi igrali puna 4 sata bez da smo i jednom poginuli i potom smo morali prekinuti igranje zbog obaveza života u “stvarnom 3D svijetu”.
Potražili smo savjet preko Googlea što učiniti da ne ostanemo bez svega što smo prošli u ta 4 sata i otkrili smo da u takvim situacijama pomaže jedino da stavite konzolu u stanje mirovanja, nakon čega ćete moći nastaviti gdje ste stali. Nažalost, to se nije dogodilo, jer ako ste predugo u mirovanju, pri ponovnom pokretanju ćete se opet naći sa Selenom na samom početku, a isto će se dogoditi i ako se prebacite na neku drugu igru pa se ponovno vratite u Returnal.
Na internetu postoje brojni apeli igrača da se u igru ubaci save opcija, no developeri Housemarquea za to neće niti čuti. Možda se predomisle ako ih pritisne Sony ukoliko počne padati prodaja igre, no to je teško za očekivati.
Returnal je takav kakav je i možemo reći da je ovo još jedan naslov koji nije za svakoga, već će ga najviše voljeti publika koja ima lagane mazohističke tendencije i za one koji žele igrati nešto doista nesvakidašnje i drugačije u svijetu akcijskih horror avantura. Doista istovremeno fenomenalno i zastrašujuće iskustvo, kao što glasi i naslov ovog teksta.