Recenzija: SAROS

Recenzija: SAROS

0

Kako je to kad misija spašavanja kreće po zlu?

9.0

Author's rating

Overall rating

Grafika
9.2
Animacija
8.8
Zvuk
1.0
Glazba
8.7
Igrivost
9.2
Konačna ocjena
9.1
The good
  • Vizualna poslastica
  • Odlična akcija
  • Osobna priča zapakirana u SF

The bad
  • Nema puno varijacija mape

  • Prelagano za roguelike

Fantastična priča i odlična akcija glavne su odlike misterioznog Sarosa, novog najboljeg predstavnika rastućeg roguelike žanra

Piše: Vedran Vlahović

Zajedno s izlaskom PlayStationa 5, prije pet godina se pojavila roguelike igra Returnal, do tad relativno nepoznatog razvojnog studija Housemarque. Sa svojim besprijekornim gameplayjem, odličnim vizualima, te tmurnom i nelagodnom „Alien“ atmosferom, Returnal je brzo osvojio srca kritike i igrača.

Ipak, najveće zamjerke igri bile su izuzetna težina i vrlo spor napredak, gdje bi svaka smrt značila nekoliko nepovratno izgubljenih sati. Je li studio u novoj roguelike igri riješio sve probleme Returnala?

Saros je ono što zovemo spiritualnim nastavkom. Iako nema direktne veze s prethodnikom, s njim dijeli brojne odlike gameplayja. Prošla igra, Returnal, često se spominje kao jedna od ponajboljih igara za PlayStation 5, no ona nije bez mana.

Radi se o predstavniku roguelike žanra, koji traži da s jednim životom prođemo cijelu igru, a nadogradnjama kroz igru postajemo sve jači za neprijatelje i bossove koje očekujemo. Druga specifičnost žanra je što se svijet oko nas svakim novim pokušajem mijenja, pa ćemo tako dobiti drugačija oružja i nadogradnje, ali i drugačiji svijet za istraživanje, zbog čega se ne možemo u potpunosti pripremiti na ono što nas čeka.

Returnal je bio nemilosrdno težak za početnike, tražio je puno vremena i svaka je smrt značila nekoliko izgubljenih sati, budući da igraču između života nije davala nikakve trajne nadogradnje. Odmah možemo napisati da je Saros znatno pristupačniji i manje frustrira, zbog čega će veći broj igrača moći uživati u njegovoj neponovljivoj atmosferi i intrigantnoj priči.

Četvrti pokušaj

Igrač preuzima ulogu Arjuna Dervaja, člana svemirske ekspedicije Echelon IV koja ima zadatak iznova uspostaviti rudarenje vrijednog resursa Lucenitea na kolonijalnom planetu Carcosi, kao i saznati što se dogodilo s prethodne tri ekspedicije s kojima je korporacija izgubila kontakt. Arjun u svemu ima i osobni razlog dolaska na Carcosu, budući da traži bivšu djevojku Nityju, članicu ekspedicije Echelon I.

No stvari ne polaze za rukom, jer će baš kao i s prethodnim ekspedicijama, posada Echelona IV shvatiti da vrijeme i prostor na Carcosi ne funkcioniraju isto kao i na Zemlji, te svi polako gube razum kad nastupi misteriozna pomrčina Sunca. To znači da će svakim novim pokušajem svladavanja Carcose, ona potpuno promijeniti oblik i pružiti nove pravce za istraživanje.

Baš kao i prethodnik, Saros stavlja veliki fokus na borbu. Osim brojnog naoružanja i izbjegavanja metaka, što je okosnica žanra, Saros je nadograđen s nekoliko promišljenih mehanika. Prva je aktivacija štita, no ona neće pristup igri učiniti defanzivnijom. Naime, obranom uz pomoć štita od neprijateljskih plavih projektila, svi projektili koje štit upije će se transformirati u energiju snage, što je nužno za korištenje moćnih magičnih oružja, poput projektila ili laserskih zraka, koje su presudne za kontrolu većeg broja protivnika ili u borbi s moćnim bossevima.

Osim toga, igra ima odličnu mehaniku odbijanja drugačijih, crvenih projektila. Pravovremeno odbijanje projektila ne samo da će vas obraniti od njih, već će ih poslati nazad prema protivnicima i nanijeti im štetu. Za razliku od plavih projektila, crveni će projektili razbiti vaš štit i suprotno, uništiti sakupljenu energiju snage, pa je napad protiv njih jednaka obrana. Treća velika mehanika je izazivanje pomrčine Sunca, koja je ujedno i lajtmotiv igre.

Pomrčina Sunca će učiniti razine znatno izazovnijima, s puno više smrtonosnih prepreka, ali i otvoriti nove, dotad nedostupne dijelove svijeta. Neprijatelji će također postati brojniji i agresivniji s novim napadima. Oni plavi projektili koje smo dosad sakupljali za posebne napade će nakon pomrčine biti žute boje i umjesto da pune napad, izazivat će suprotan efekt korupcije štita. Upijemo li velik broj žutih projektila, izlažemo se lakšoj pogibelji.

No svako dobro u Sarosu dolazi s nekim zlom, ali i svako zlo s nekim dobrom. Primjerice, korupcija oslabljuje vaše zdravlje, ali je tokom pomrčine moguće pronaći oružja koja su isto tako zaražena korupcijom. Šteta koja takva oružja nanose će se multiplicirati sve većom korupcijom štita, pa ćete tako postati ranjiva, ali napadom nezaustavljiva sila na Carcosi.

Prometej novog doba

Ako je mračni i hladni planet Atropos u Returnalu odabrao Alien atmosferu, onda bismo Saros najbolje mogli usporediti s filmom Prometej. Razvojni studio ne krije svoju inspiraciju filmovima Ridleyja Scotta. Atmosfera nije strašna, već izaziva konstantnu jezu i nelagodu uzrokovanu nepoznatim. Uzrokovanu manjkom informacija o svijetu oko vas.

Dok istražujemo kolonijalni planet Carcosu, vidimo da je tu nekad živjela ponosna civilizacija, no da su ostale samo ruševine nekad velikih gradova. Jeziva arhitektura zove na istraživanje, no nikad ne pruža dobrodošlicu igraču. Vizuali se tim više podižu na

Dok se ne borimo u vizualno raskošnoj borbi protiv gomile neprijatelja, izbjegavajući obojane projektile i brojne zamke, divimo se raskošnom svijetu koji se uvijek mijenja i uvijek iznenađuje nečim novim. Sva ta vizualna raskoš ne utječe na performanse, budući da se igra odlično izvodi u velikom broju sličica, bez zastajkivanja čak i kad je velika borba na ekranu sa stotinama particle efekata, eksplozija i projektila. Atmosferi pridonosi odlična sablasna glazba, koja svaki okršaj podiže na sasvim novu razinu, osobito u brojnim boss borbama.

Ako bismo nešto trebali prigovoriti igri, to je da sve promjene koje su frustrirale igrače u Returnalu ovaj put znatno olakšavaju igru, zbog čega je Saros uvjerljivo najlakša roguelike igra na tržištu. Brojne nadogradnje i snažnija oružja znatno olakšavaju igru, a iskustvo je moguće dodatno olakšati uz modifiere koji se otključavaju već nakon prvih bosseva, a omogućavaju brojne promjene u gameplayju koje idu u korist igraču.

Isto tako, igra je puno manje raznolika od prethodnika, pa ćemo vrlo brzo prolaziti kroz iste hodnike. Uz napredak grafike i složenosti igre, puno je teže posložiti raskošne razine u smislenu cjelinu koja se uvijek mijenja, pa je to nužan kompromis koji moramo prihvatiti. Saros je vrhunska akcijska avantura i u punom smislu „bullet ballet“, kako ga sam razvojni studio naziva.