RECENZIJA: Marathon

RECENZIJA: Marathon

0

Marathon je zahtjevan, težak i traži od vas puno vremena, no nagradit će svaki hrabri istup i dodatni napor.

8.5

Author's rating

Overall rating

Grafika
8.5
Animacija
8.2
Zvuk
8.3
Glazba
8.5
Igrivost
8.2
Konačna ocjena
8.5
The good
  • Grafički jedinstveni stil
  • Odlično napucavanje
  • Umjetna inteligencija

The bad
  • Akcija ispred suradnje
  • Nepregledni izbornici

Svaka generacija ima svoj žanr pucačina. Mi smo odrasli na timskim pucačinama poput Counter Strikea i Enemy Territoryja. Zatim su uslijedile masivne pucačine poput Battlefielda, kooperativne, a dugo je vladala i Battle Royale groznica. Nova pomama na tržištu su ekstrakcijske pucačine, a na tržište polako ulaze i najveće face u igraćoj industriji. Bungie, tvorac kultnih serijala Halo i Destiny, predstavio je novu ekstrakcijsku pucačinu Marathon.

Piše: Vedran Vlahović

Što su ekstrakcijske pucačine? Radi se o tipu mrežnih pucačina u kojoj samostalno ili timski ulazimo na velike mape na kojima rješavamo zadatke ili tražimo vrijedne resurse. Nakon što uspješno napunimo torbu, tražimo točke s kojih bježimo s mape. Mape nisu nimalo pitome.

Osim što se suočavamo s hordama računalno vođenih protivnika, jednaku, ako ne i puno veću prijetnju predstavljaju drugi igrači na mapi, jer nikad ne možemo znati kakve su njihove namjere. Igračima je u potpunosti prepuštena odluka hoće li se udružiti s drugim igračima i zajedno pobjeći ili će pak zaratiti međusobno kako bi pobjednik pokupio najvrijednije resurse koje su timovi pomno sakupljali.

Nerijetko se događaju situacije da se timovi udruže, ne bi li na kraju okrenuli ploču i zaratili kad znaju da je njihov bijeg osiguran. Stoga u ekstrakcijskim pucačinama uvijek treba biti na oprezu. Ovaj smo gameplay model prvi put vidjeli u igri Escape from Tarkov prije gotovo deset godina, a najveću popularnost je stekao prošlogodišnji hit ARC Raiders kojeg smo nahvalili u PC Playu.

Marathon s njima dijeli mnoštvo sličnosti, ali i nešto posve novo i svoje. Developer Bungie je ispekao zanat online pucačina u serijalima Halo i Destiny, a taj pedigre se vidi i u Marathonu. Mehanika pucanja je sočna, a svako oružje ima jaki „udarac“, pogotovo jače naoružanje poput sačmarica i snajpera.

Tu je i izbor klasa, koje se razlikuju u vještinama koje različiti Trkači mogu koristiti. Tako primjerice imamo štit, dimne bombe, sonarni puls koji otkriva pozicije protivnika i brojne druge sposobnosti koje donose prednost u borbi, a kombinacija trkača osigurava timu lakšu pobjedu svakog okršaja i bijeg. Kako to biva u ekstrakcijskim pucačinama, svaki neuspješan bijeg znači da ćete izgubiti svu sakupljenu opremu, ali i onu koju ste ponijeli na mapu, pa svaka smrt znači puno, jer jedan krivi potez znači gubitak dobre opreme.

Ipak, ne treba žaliti, jer vas igra neprestano nagrađuje paketima s gomilom odlične opreme, a ako ne želite riskirati, uvijek možete odabrati posebnog Trkača zvanog Rook, koji na mape odlazi samostalno bez tima i s besplatnom opremom, pa se nikad nećete pronaći u potpuno nezahvalnoj poziciji prema drugim igračima i bez opreme.

Bojno polje

Ono što izdvaja Marathon od drugih igara u žanru je njena žestoka dobrodošlica za nove igrače. Za razliku do ARC Raidersa gdje većina igrača želi surađivati u izvršenju zadataka, tu je pravilo „Prvo pucaj, pa pitaj tko je“. To znači da će većina interakcija s igračima završiti krvavim okršajem i međutimski duh je sveden na rivalstvo.

Gotovo da nismo naišli na okršaj gdje bismo pričom izgladili stvari i svatko bi krenuo svojim putem. Dva su razloga za to. Izvršavanje misija je i dalje na nekoliko ključnih točaka na mapi gdje se susreću brojni timovi. Drugo, mehanika pucanja je vrlo dobra, pa čak i sa slabim oružjima možete lako svladati veterane s odličnom opremom, tim više ako ste im se prišuljali s leđa, imate dobru taktiku, prednost terena i sposobnosti koje nisu „na hlađenju“, već ih se odmah može koristiti.

Već od lansiranja igre, dostupne su tri velike i tematski drugačije mape. Prva, Perimeter – nazovimo ju tutorial mapom – vrlo je kompaktna i uči vas osnovama borbe na blizinu i daljinu. Dobivena oprema je nešto lošija, a nema ni toliko računalno vođenih protivnika. Već iduća otključana mapa, Dire Marsh, iznimno je velika i krcata brojnim područjima za istraživanje, kao i Outpost koja široke proplanke Dire Marsha mijenja s vertikalnošću tvorničkog postrojenja.

Posljednja zasad dostupna mapa Cryo Archive je poput labirinta i traži od vas visoku spremnost i odličnu opremu. Ova mapa je namijenjena okorjelim veteranima pucačina i onima koji su polovili sve konce igre. Istraživati neće morati sami. Igra je najbalansiranija i najzabavnija s još dva igrača, a trenutno je u fazi javnog testiranja i duo mod.

Sve više od toga bi bilo previše i igra bi se pretvorila u klasičnu pucačinu bez trunke taktiziranja. No čak i da nema toliko okršaja sa stvarnim igračima, umjetna inteligencija je toliko dobra da bi vam računalno vođeni roboti mogli pomrsiti planove. Nakon što vas otkriju, najbolja taktika je bijeg iz „vruće zone“ jer vam neće dati mira, pucat će iz zaklona, pozvati pojačanje i slati timove koji će vas začas okružiti.

Živahna post-apokalipsa

Na prvi pogled je jasno da se radi o grafički jedinstvenoj igri. Teško je objasniti stilu kojem igra pripada, no radi se o spoju živahnih, kontrastnih boja i oblika sa cyberpunk obilježjima. Jednako podsjeća na Wipeout i Ghost in the Shell. Na prvu može djelovati pomalo pretjerano i nepregledno, no u pokretu sve sjeda na svoje mjesto i iznimno je ugodna za oči.

Tome pridonosi i praktički savršeno izvođenje na bilo kojoj platformi, a testirana PlayStation 5 verzija se pokretala u iznimno glatkih 120 sličica u sekundi. Ono što treba doradu su izbornici i inventorij, gdje ćete kontrole i oblik svakog predmeta jednostavno morati čim prije naučiti napamet.

Kako se radi o žestoko brzoj online pucačini, nemate vremena razmišljati o kontrolama i morate brzo detektirati najbolju opremu na palim protivnicima, a za to neće biti dovoljan njihov raritet. Neki predmeti označeni kao rijetki, zapravo su poprilično beskorisni, a svakodnevni predmeti za liječenje trebaju biti ono za čim ćete prvo posegnuti.

Marathon ima još jednu karakteristiku koja se neće svima svidjeti. Developer je obećao da će svaka tri mjeseca resetirati napredak svih igrača, kao i opremu koju su prikupili. Time će igra biti dostupnija novim igračima koji ju odluče zaigrati u mjesecima koji dolaze, kad pristižu novi Trkači, mape i zadaci. Ipak, isti potez bi mogao otjerati veterane koji će mjesecima prije toga pomno sakupljati moćan arsenal.

Vrijeme će pokazati je li resetiranje dobitna kombinacija, ne samo za Marathon, nego i za druge igre koje se bore s privlačenjem novih igrača. Marathon je odlična ekstrakcijska pucačina velikog potencijala i dugovječnosti.