CoD ne mijenja provjerenu formulu, ali i dalje je zabavna pucačina, kako samostalno, tako i u multiplayeru koji nudi pregršt sadržaja.

Teško je mijenjati igru koju njeni igrači već dvadeset godina vole baš takvu kakva jest. Čak i minimalne promjene u mehanikama će naići na salvu kritika, pa nije neobično da se CoD iz nastavka u nastavak minimalno mijenja. On je poput sportske igre i mora zadržati poznat gameplay, kako bi zadržao svoju vjernu bazu igrača. Modern Warfare 3 se oslanja na ranije nastavke oživljenog serijala koji je počeo 2019.

Piše: Vedran Vlahović

Nakon sati i sati provedenih u Call of Duty: Modern Warfare III, možemo zaključiti kako se radi o poslastici za one najzagriženije obožavatelje serijala. Call of Duty se uvijek oslanjao prvenstveno na multiplayer, a on donosi šesnaest rekonstruiranih mapa iz starih izdanja, svojevrsnih remakeova. Ovakav potez bi zlobnici opisali kao lijenost developera, no treba sagledati iz druge perspektive.

Radi se o ponajboljim mapama prijašnjih izdanja, koje su rafinirane i ušminkane za novu generaciju. Odabrane su poprilično velike mape, izuzev popularnog Rusta koji je makljaža na naftnoj platformi, što će omogućiti igračima veću fleksibilnost naoružanja, pa će tako i ljubitelji snajpera na gotovo svakoj mapi doći na svoje. Povećan je i time-to-kill, pa protivnicima treba 5-6 metaka da padnu. S tom promjenom će biti lakše pobjeći iz neugodne situacije.

Sučelje je osvježeno, a nudi i neke zgodne detalje. Nakon pogibelji, osim protivničkog kill cama, na ekranu se ispisuje diskretna statistika tko vas je ubio, s koliko metaka i jeste li bili svladani od više protivnika. Multiplayer se zapravo najbolje može opisati kao klasičan, dobro poznati CoD. Nema prevelikih promjena, ali ih igrači zapravo i ne traže, jer žele poznato CoD iskustvo, s gomilom naoružanja i dodataka.

Osim klasičnog napucavanja, CoD i dalje nudi jedan od ponajboljih Battle Royale iskustava, što zapravo tretiraju kao odvojenu igru i razvija se usporedno s novim nastavcima, no može se igrati i besplatno, te ne dovodi promjene kad i novi CoD.

Sve u znaku Battle Royalea

Ono što je novo jest najbolji Zombie mod dosad. On je zamišljen slično kao Battle Royale. Radi se o dosad najvećoj zombie mapi u serijalu, gdje igrači igraju u grupama po tri člana. Ono što je novost jest da su zombiji prijetnja, a na velikoj mapi možemo pronaći i druge grupe, s kojima se možemo udružiti u rješavanju zajedničkih ciljeva.

U početku ćete naići na zone niske prijetnje gdje su zombiji tromi i u manjim grupama, no već u srednjim i visokim zonama prijetnje, naići ćete na prava čudovišta iz pakla – velike i agresivne beštije, i ondje su potrebni suradnja, vještina i moćno naoružanje. Novost je i uporaba vozila u Zombie modu, kako za transport, ali i za borbu, budući da imate na raspolaganju brojna vozila sa strojnicama i drugim naoružanjem.

Radi se o dosad najzabavnijem i najvećem zombie iskustvu u dugačkom serijalu. Kampanja za jednog igrača je također u duhu Battle Royalea. Kao da nas developer svim modovima priprema za njihov najuspješniji mod. Osim linearnih misija tipičnih za CoD, novost su otvorene misije po uzoru na spomenuti mod.

Igrač će imati nekoliko mogućnosti pristupa zadatku na velikim mapama, pa će sam odlučiti hoće li prikriveno pristupiti ili napucavanjem iz teškog naoružanja. Zadaci će biti rasuti po mapi, a do njih često dolazimo i vozilima. Ovo je novost u kampanji i iako u takvim misijama fali onih holivudskih sekvenci, podsjetile su nas na klasike poput Project IGI ili Hidden and Dangerous, koje smo obožavali igrati kao mlađi.

Priča prati oslobođenje Makarova, ruskog terorista s vlastitim ambicijama, te s druge strane, kapetana Pricea i njegov odred, koji mu moraju stati na kraj. Makarovljevi motivi su vrlo realistični i cijela igra ima sumoran ton, pa kad se sve zbroji, radi se o vrlo dobroj i prizemljenoj kampanji gdje nemamo osjećaj da upravljamo superherojima. Ono što bismo voljeli jest da duže traje, budući da može biti gotova za tek pet ili šest sati igranja.

Staro ruho

CoD nije vrhunac tehnologije i pokazivanja moći grafičkog enginea, no njegov je forte u drugim stvarima. Igra se odlično izvodi kako na novim, tako i na starim konzolama, u visokom broju sličica u sekundi. Korištenje poznatog enginea znači da je igra isporučena bez bugova i glitcheva, te su zakrpe potrebne isključivo za novi sadržaj ili balansiranje naoružanja.

To ne znači da igra ne izgleda atraktivno. Njena najveća snaga je u fantastično režiranim sekvencama i vrlo uvjerljivim likovima. Nakon dugih godina razvoja i usavršavanja enginea, radi se o zategnutom stroju koji nikad ne zakazuje, čak i s ogromnom akcijom na ekranu, neovisno o modu koji igrate.

Čini se da je i veza stabilnija nego u prošlom nastavku i rjeđe smo se pitali zašto smo poginuli ako smo prvi zapucali. Igrate li na konzolama, vjerojatno ćete ugasiti opciju crossplayja kako ne biste bili suočeni s puno preciznijim igračima koji koriste miš, no i u tom slučaju, unutar iste konzole, pronaći ćete igrače vrlo brzo.

Još jedna godina

Baš poput sportskih igara, kraj godine nije isti ako ne dobijemo novi CoD. On je postao konstanta u gaming industriji.

No što god možemo prigovoriti CoD-u, realno stanje je da igra zapravo i nema konkurenciju, barem kad su u pitanju next-gen konzole. Osim CoD-a, gotovo da ne izlaze druge FPS igre, pogotovo ne za multiplayer napucavanje.

Je li žanru odzvonilo? Nadamo se da nije, ali zbog toga serijalu i prolaze neke mušice, reciklirani sadržaj i minimalne promjene između izdanja.

Ljubitelji će uživati, drugi će prigovarati, tako je zapravo svake godine. Radi se o vrlo zabavnom naslovu s gomilom sadržaja i ako ste se zaželjeli dobrog napucavanja, samostalno ili online, trenutno i nema boljeg izbora.