Ljubitelji Avatara mogu odahnuti. Nakon petnaest godina, dobili smo drugu Avatar igru, veliku i raskošnu baš kako ovaj filmski predložak zaslužuje.

Svijet i mistika koju je James Cameron osmislio, kao stvoreni su za igru otvorenog svijeta i bila bi prava šteta da su ostali samo na filmskoj vrpci. Stoga je dobro da je nositelj licence upravo Ubisoft, koji u igraćoj industriji prednjači po broju otvorenih svjetova i dugačkih igara u kojima se toliko lako izgubiti.

Piše: Vedran Vlahović

Priča igraćeg Avatara odvija se paralelno s filmskom, ali na drugom kraju Pandore. Igrači rade svog Navija, no početni izbor je samo fizičkog karaktera, dok ćemo osobine birati i nadograđivati kroz igru. Baš kao i u filmu, naš Navi će se pridružiti pokretu otpora koji se bori protiv megakorporacije koja je došla eksploatirati Pandoru za vrijednim mineralima i uništiti Navije koji se protive tome.

Kako smo bili oteti još kao dijete, naučili smo jednako ljudske i navijevske vrijednosti, pa osim agilnosti velikih plavih bića, naš karakter može baratati ljudskom tehnologijom poput naoružanja i gadgeta kojima će hakirati tehnologiju. Igra se jako oslanja na šuljalački pristup, jer ćete brzo izginuti u otvorenoj borbi, pa je potrebno prirodu i okruženje maksimalno iskoristiti u svoju korist. Flora i fauna planeta su impresivno detaljne i nisu tu samo za scenografiju.

Morat ćemo loviti životinje i sakupljati biljke kako bismo se liječili, hranili i nadograđivali opremu. U igru je implementiran odličan sustav vremenskih uvjeta, pa je tako neke biljke moguće pokupiti samo noću ili za vrijeme kiše, a posebna je pažnja posvećena i sustavu kontrola kako bi se te iste biljke prikupile u savršenom stanju.

Osim na zdravlje, igrač mora paziti na svoju glad. Svako toliko je potrebno nešto pojesti jer dok je glavni protagonist gladan, neće se obnavljati zdravlje i fizičke sposobnosti će biti narušene. Ovo će neki igrači uzeti kao manu jer treba paziti na toliko sitnica tokom igranja.

Pokret otpora

U velikom svijetu Pandore, naići ćemo na brojne baze koje treba osloboditi i likove koji trebaju našu pomoć. Igra je krcata sporednim misijama koje su napravljene po uzoru na druge Ubisoftove igre, ali morat ćemo ih obavljati kako bismo nadogradili lika i pronašli brojne tajne koje svijet nudi. Deseci sati su potrebni za uspješno završavanje igre, no priča vas baš i neće oduševiti.

Radi se tek o nadogradnji one filmske, a likovi koje srećemo nisu odveć pamtljivi. Na prvom mjestu je gameplay koji pati od nekih zastarjelih mehanika, ali je rafiniran i poznat ako ste ranije igrali Ubisoftove igre otvorenog svijeta.

Igrač ima brojno ljudsko, ali i primitivno naoružanje, ali smo se nekako uvijek vraćali dobrom provjerenom luku i strijelama. One se mogu izrađivati od granja koje nalazite, tihe su i izuzetno ubojite, čak i kad smo suočeni s nešto većim robotima.

Kao Navi, moramo se oslanjati na šesto čulo kako bismo u gustoj vegetaciji pronašli biljke koje trebamo, smjer u kojem treba ići, ali i brojne tragove u sporednim i glavnim misijama. Već nakon nekoliko misija, dobit ćemo pristup letećem Ikranu, a nešto kasnije i beštiji koju možemo jahati, pa će tumaranje po prostranstvima Pandore biti brže i zabavnije.

Dok se cijela borba i istraživanje odvijaju iz prvog lica, jahanje je iz trećeg, kako bismo upili sve ljepote svijeta i kako bi upravljanje velikim beštijama bilo lakše.

Ljepote Pandore

Ubisoftov Snowdrop grafički pokretač, kojeg je razvio studio Massive Entertainment koji stoji iza Avatara, jedan je od najimpresivnijih i najmoćnijih enginea današnjice. Studio je zanat ispekao na grafički impresivnim Division pucačinama, no s Avatarom su otišli korak dalje.

Kako je to filmski serijal koji pomiče granice vizualnog dojma industrije, developer je imao težak zadatak to isto napraviti u igraćem okruženju. Jesu li uspjeli? Uz moćan engine, svijet Pandore je zasjao punim sjajem. Flora i fauna nastanjuju ogroman svijet Pandore podijeljen u tri velike cjeline – prašumu, mističnu maglovitu šumu i otvorene proplanke, svaki dio ljepši i grafički impresivniji od prethodnog.

Prava raskoš svijeta vidi se iz zraka, kad prvi put poletite svojim vjernim Ikranom. Uz svu grafičku raskoš i brojne zvukove koji nas okružuju, Avatar se impresivno izvodi na konzolama nove generacije. Igrači mogu birati između grafički ljepšeg izvođenja u trideset sličica u sekundi ili boljeg za performanse u šezdeset, no čak ni pri ovom režimu grafika nije toliko narušena.

Impresivan svijet ima toliko zelenila i detalja da se potrebno osloniti na Navijevo šesto čulo kako bismo među svim tim detaljima pronašli točke interesa i put prema idućoj misiji ili saveznicima.

U skladu s prirodom

Avatar je ogromna igra u čijim se prostranstvima lako izgubiti satima. Dijeli brojne odlike, ali i mane s drugim Ubisoftovim igrama, čiji je gameplay vrlo sličan.

Igri možemo prigovoriti što nema fokusiraniju radnju i pamtljivije likove, no glavna odlika je upravo njen impresivan svijet koji je savršeno prenesen s filmskog platna. Udubite li se u svijet Pandore, čeka vas dugačka avantura i brojne tajne za istraživanje.

Summa summarum, Avatar je vizualno predivna igra, zapela u pomalo repetitivnim i zastarjelim gameplay mehanikama, ali se isplati odigrati.