Nezavisni je animatorski studio Ember Lab odlučio producirati i izdati svoju prvu igru. Iako bi se debitantskom studiju oprostio koji propust, odlučili su da im prvijenac bude puno više nego solidan naslov.

Kad stanovnik šume umre neprirodnom smrću, njegova duša ostane zarobljena između svjetova. Nezadovoljstvo se širi, demoni se vraćaju u svijet živih i šuma postaje pokrivena truležju koja je polako proždire. Tada na scenu stupa Kena, spiritualistica koja spaja svjetove i otprema nemirne duše na vječni počinak.

Piše: Vedran Vlahović

Iako ovakva priča ne djeluje dobronamjerno, a niti kao da je namijenjena najmlađima, ona je ispričana vrlo blago i pristupačno kako bi im bila jasna, s time da je pritom tematici pristupljeno s dostatnim poštovanjem. Kroz igru ćeto tražiti tri stanovnika šume i za svakoga od njih tri predmeta koji bi im donijeli spokoj.

Kroz priču će naši najmlađi naučiti o oprostu, skladu, pomirenju i drugim vrijednostima koje u modernom svijetu više nisu na visokoj cijeni. Kena ima fantastičnu priču i pouku pri čemu je sama protagonistica ostavljena po strani kako bi igra odgovorila na mnogo važnija pitanja.

Brda i doline

Načelno je Kena platformer otvorenog svijeta koji će se ipak otkrivati u ključu metroidvanije jer ćete na kraju svake dionice pronaći predmet ili vještinu kojom ćete moći otvoriti neku novu. Igra također iziskuje vraćanje na prethodne lokacije nakon što sakupite više opreme kako biste mogli pronaći sve tajne koje šuma skriva. Uz naslovnu junakinju, veliku ulogu igraju Roti, mala crna stvorenja koja će vam otvaranjem škrinja, dolaskom do nepristupačnih mjesta i drugim vratolomijama pomoći u borbi i istraživanju. Počet ćete s jednim Rotom i ubrzo sakupiti cijelu vojsku pomoćnika koji će vas pratiti u stopu.

Kako biste im dali osobni pečat, Rote možete uređivati raznolikim šeširićima i maskama koje ćete pronaći posvuda u šumi. Borba je najslabiji element igre te je vrlo jednostavna: nudi slabi i brzi te jači, ali znatno sporiji udarac, u njoj možete koristiti tipke za izmicanje i prizivanje duhovnog štita, kao i nadograditi Kenu brojnim novim vještinama i potezima. Ipak, brzo ćete shvatiti da je ključno biti brz i agresivan te čim žustrije napasti najveće prijetnje.

U tom se trenutku sve svodi na što brže pritiskanje tipke za napad, uz tek poneko izmicanje neobranjivim napadima protivnika. Boss borbe ipak su zbog potrebe za određenom taktikom nešto složenije i zabavnije, no ujedno i izuzetno teške zbog navikavanja na njihovu rutinu napada, nešto poput blaže verzije Dark Souls igara. Za bossove sam gotovo siguran da najmanja djeca neće imati potrebnu vještinu, pa ćete im ovdje morati pomoći, osim ako razvojni studio u međuvremenu ne uskoči za zakrpom za ovaj očigledno veliki razdor u težini igre.

Moglo je i ranije

Igra izgleda predivno te mnogi hvale njezine vizuale i predivan prikaz animirane šume na najnovijem PlayStationu, no najveći je pobjednik zapravo prošla generacija konzola. Igra je izašla i predivno izgleda na već osam godina starom PlayStationu 4. I na toj konzoli šuma izgleda jednako impresivno, a Kena, Roti i drugi likovi imaju jednake detalje. Dokaz je to da je prošla generacija konzola bila znatno sposobnija nego se mislilo i negoli ju je dio developera znao iskoristiti.

Međutim, to ne znači da Kena neće pokazati svoj puni potencijal tek na novoj generaciji. Uz 4K rezoluciju, brže izvođenje, Ray-tracing osvjetljenje i oštrije detalje, svaka platforma uzima najbolje od igre i pruža igraču maksimalan užitak u njoj. Samo jedan pogled na slike oko ovog teksta daje naslutiti kako Kena izgleda. Godinama smo žudili za vizualima koji će biti jednaki animiranim filmovima, a ove smo godine dobili čak dvije predivne PlayStation igre koje to nude: prvo Ratchet & Clank, a sad i Kenu.

Nije zahvalno uspoređivati grafiku te dvije igre jer imaju posve različite temelje: dok je Ratchet podijeljen na razine i brz s futurističkim prizvukom, Kena je spora, lijepa i duhovna šumska igra. U šumi prepunoj detalja gdje je svaka travka posebno animirana i postavljena baš tamo gdje treba biti, svaki lik ima svoj šarm, jedinstven dizajn vlastito mjesto u igri, a cijeli spoj audiovizualne prezentacije, zajedno s fantastičnom sinkronizacijom i opuštajućom glazbom, daje magičan doživljaj kakav smo dugo čekali.

U sridu

Teško je povjerovati da je Kena: Bridge of Spirits debitantska igra. Obično takve igre ispadnu hit kad industrijski veterani osnuju nove studije, no ovdje se radi o fantastičnim animatorima, ali potpunim anonimusima. Baš im zato treba poželjeti dobrodošlicu i nagraditi njihov rad visokim ocjenama i kupovinom igre.

Ne da ih motiviramo, već zato što je Kena zbilja fantastična igra. Uvijek slušam da je zlatno doba platformera prošlo, ali nisam u to siguran. Možda je devedesetih bilo srebrno doba, a zlatno tek dolazi, jer na onovremenoj tehnologiji igra poput Kene ne bi bila moguća. Ona je možda jedan od začetnika nove generacije platformera jer, jednako kao i mi prije tridesetak godina, današnji klinci također trebaju svoje igre, svoje platformere, svoje heroje.