Silent Hill 2 je iznova sablastan i jedan od najboljih remakeova koje smo zaigrali.

Piše: Vedran Vlahović

Kad se pojavio 1999. godine, originalni Silent Hill je bio instant hit. Umjesto akcijskog pristupa, što su radile sve druge igre iz tog vremena, Silent Hill je hororu pristupao na psihološki način, izazivajući u igračima konstantan osjećaj nelagode.

Akcija i protivnici su bili u drugom planu, a najveću je jezu izazivao grad u kojem se igra odvija. Silent Hill je predodređen za uspjeh.

No, slabašna PlayStation konzola na zalasku generacije nije bila dovoljna kako bi developeri u potpunosti realizirali svoju kreativnu viziju te je nakon dvije godine, tad na novoj i moćnoj PlayStation 2 konzoli, izašao Silent Hill 2.

U svemu superiorna svom prethodniku, igra je donijela veće i jezivije lokacije, uznemirujuću priču, zastrašujućeg Pyramid Heada i odličnu grafiku koju je pokretala nova konzola.

Od „dvojke“ je prošlo više od dvadeset godina, no i danas obožavatelji smatraju Silent Hill 2 najboljim nastavkom i općenito jednim od najboljih horor naslova općenito.

Naše posebno mjesto

Priča prati Jamesa Sunderlanda, koji dobiva pismo od svoje pokojne supruge. U njemu stoji da ga supruga čeka na njihovom posebnom mjestu. Koje je to mjesto? James smatra da je to park u gradiću Silent Hill, no već na samim odroncima grada, primjećuje da stvari ne idu kako bi trebale. Osim što je obavijen gustom maglom, Silent Hill 2 ima razrušene ulice koje kao da vas navode prema mjestu gdje grad želi da idete.

Ulice nisu ni toliko mirne kao usnuli pejzaž, jer su krcate deformiranim čudovištima, a jedino na što se možete osloniti je pokvareni radio koji krči kad se oni nalaze u neposrednoj blizini.

Od smrti supruge, James je slomljen čovjek, a jednake takve sporedne likove ćete upoznati i tokom vaše avanture, koji se bore s vlastitim unutarnjim demonima. Tu su Angela i Eddie, koje je grad također „pozvao“ kako bi riješili vlastite nesređene račune, misteriozna Maria koja fizički previše sliči Jamesovoj pokojnoj supruzi i malena Laura, koju kao da grad ne dotiče kao ostale protagoniste. James ima zadatak pronaći njihovo posebno mjesto, no grad kao da će mu se uvijek ispriječiti na tom putu.

Novo ruho

Studio koji se uhvatio u koštac s time da iznova razvije remake svima omiljene igre nije imao nimalo lak zadatak. Silent Hill 2 je i dalje odličan, no u dvadeset godina je iznimno ostario.

Igra u novom ruhu je u potpunosti rađena iz nule, s potpuno moderniziranim gameplayjem. Za remake su odabrali moderni Unreal Engine 5, te igra izgleda nevjerojatno. Uspjeli su „uhvatiti“ jezu koja se prožimala originalnom igrom i prebaciti je u jednu od boljih grafičkih prezentacija koje smo vidjeli.

Novi gameplay više nije toliko ukočen, jer se igra poput modernih akcijskih avantura, s potpunom kontrolom nad kretnjama lika, kamerom i ciljanjem. Kako zbog toga igra ne bi bila prelagana, studio je znatno otežao okršaje s protivnicima, koji su sad puno agresivniji, pa svaka borba djeluje kao pravo preživljavanje.

Također, odličan je dodatak što se protivnici lako uklapaju u okolinu te će stajati nepomično dok ne dobiju priliku za podli udarac iz zasjede. Nakon nekog vremena, čim čujete krčanje radija, oprezno na prstima ćete ulaziti u svaku novu prostoriju i zaviriti pištoljem u svaki kut ne biste li izvukli živu glavu iz okršaja.

To je posebno vidljivo na većim težinama gdje su lijekovi i meci izuzetno rijetki, pa ćete se morati pouzdati u hladna oružja, a za čudovišta je potrebno puno više udaraca. Spomenuti jezivi Pyramid Head, popularni antagonist serijala, svako malo će se pojavljivati u igri i utjerivati strah u kosti igračima, pa svako njegovo pojavljivanje znači novu dozu lijekova za smirenje.

Misteriozni grad

Iako je borba redefinirana i znano poboljšana, ona i dalje nije glavna okosnica igre. Glavna nit koja vas vodi je i dalje misteriozan grad i istraživanje, koje igraču malo-pomalo otkriva zagonetku preminule supruge, ali i grada.

Posjetit ćete poznate lokacije, poput bolnice, a igra vas u nijednom trenutku ne vodi za ruku, već ćete morati sami istraživati grad i velike lokacije, gdje ćete probati ući u svaku prostoriju kako biste vidjeli što skriva i je li uopće otključana.

Remake je proširio sve lokacije i igra je gotovo dvostruko duža nego u originalu, a svemu su pridodali veliku pažnju kako bi se nove lokacije i zagonetke uklapale u narativ igre. Veće lokacije su grafički raskošne i smisleno postavljene, pa doista imate osjećaj da su kompleks apartmana ili bolnica rađeni po stvarnim lokacijama, a ne kao set hodnika podređen narativu igre.

Osim toga, svaka lokacija ima i svoje otherworld izdanje. Radi se o najstrašnijem dijelu igre koje je manifestacija noćne more, pa će poznate lokacije biti u lancima, rešetkama, krvavim plahtama i s više protivnika.

Na novoj generaciji, otherworld lokacije izgledaju doista odbojno, što je zapravo najveća pohvala koju horor igra može dobiti. Ipak, iako je Unreal Engine 5 izuzetno moćan, engine je nov i developeri ga još uvijek nisu u potpunosti svladali.

Bloober je manji tim, pa nisu izbjegli tehničke probleme koje rad s takvim engineom donosi. Oni se u Silent Hillu 2 manifestiraju kod pada performansi, ali i svjetlini igre koja ne funkcionira dobro, pa će tako jedne lokacije biti presvijetle, a druge premračne.

Do zakrpe ne možemo ništa nego li koristiti drugačije postavke za lokacije koje se odvijaju po danu i noći, kako neke scene ne bi bile isprane. Ipak, grafički je igra spektakularna, pogotovo u dizajnu okruženja.

Težak je zadatak modernizirati toliko omiljen klasik, no Blooberu je to pošlo za rukom. Vizualno može u koštac s modernim igrama, a gameplay je vrhunski moderniziran kako bi iznova bio sablastan i zastrašujuć.

Nova proširenja su se organski uklopila u postojeći narativ i nemamo osjećaj kako je igra umjetno produžena. Radi se o ponajboljem remakeu kojeg smo zaigrali i rado ćemo se vratiti iznova istražiti Silent Hill kako bismo priču drugačije završili, jer igra može završiti na čak osam različitih načina.