Neobično je vidjeti kultnu Xbox ekskluzivu na PlayStationu. Nova Microsoftova politika izdavanja igara na više platformi dovela je njihove najveće uspješnice nekad ljutoj konkurenciji, a oduševljeni PlayStation igrači po prvi put mogu zaigrati igre koje su definirale modernu eru gaminga.

Piše: Vedran Vlahović

Jedva smo dočekali Gears of War u osvježenom Reloaded izdanju koje na PlayStationu izgleda prljavo i krvavo, baš kako bi rat s izvanzemaljcima u next-genu i trebao izgledati.

Microsoft je odlučio iznova izdati svoje najveće konzolaške klasike. Nakon Halo serijala, imamo priliku zaigrati i osvježeni Gears of War, a njegovo izdavanje se poklopilo s Microsoftovom politikom izdavanja na PlayStation konzoli, pa smo upravo tu verziju odabrali za isprobavanje igre.

Osjećaj je poprilično neobičan, no ubrzo će nam postati jasno da je Gears of War beskompromisno prilagođen novoj konzoli. Kad se prvi put pojavio krajem 2006. godine, Gears of War je bio revolucionarna igra. Odbacio je dotadašnja pravila dizajna video igara i otvorio posve novo poglavlje akcijskih avantura, čijih se „pravila“ i danas developeri drže.

Gears of War je približio kameru iznad igračevog ramena, te odbacio klasičnu traku zdravlja i zamijenio je sustavom regeneracije. To je rezultiralo i manje zakrčenim sučeljem, koje je minimalizirano tek na akcijske tipke na ekranu i razinu streljiva. Osim toga, značajno je unaprijedio sustav zaklona kakav je danas standard u svim pucačinama iz trećeg lica, te uveo kooperativni multiplayer u kampanju kao standard.

Po mnogočemu je Gears of War bio prvi, ali i revolucionaran proizvod. Iako su ti elementi igara danas industrijski standard, prije gotovo dvadeset godina su bile novotarije, što je zacementiralo igri kultni status među kritikom i igračima. Iako je bio tad napredan, kako se ti elementi danas nose s konkurencijom? Je li Gears of War i dalje relevantan među igrama?

Vječni rat

Priča započinje četrnaest godina nakon E-Dayja, dana kad je započeo vječni rat s izvanzemaljskom rasom Locust. U uvodnim kadrovima ćemo upoznati naslovnog junaka Marcusa Fenixa, kojeg iz vojnog zatvora oslobađa prijatelj i suborac Dominic Santiago. Unatoč protivljenju nadređenih, oni nemaju drugog izbora nego vratiti Fenixa u aktivnu službu.

Novoosnovanom Delta odredu misija je mapirati podzemne tunele u kojima se nalaze Locusti, te bombardiranje istih, što će se prožeti kroz pet poglavlja za čije vam završavanje treba desetak sati. Kompletnu kampanju možete odigrati sami ili sa suborcem u kooperativnom multiplayeru, što vam svakako preporučujemo jer developeri nisu nadogradili pomalo blesavu umjetnu inteligenciju računalno vođenih suboraca.

Naime, oni će često istrčavati na neprijateljsku vatru i pola okršaja ćete ih morati oživljavati, što će ubiti atmosferu borbe. A ona je mesnata onako kako i pamtimo. Napucavanje je odlično i svako oružje ima drugačiji osjećaj. Na raspolaganju imate jurišne puške, sačmaricu, revolver, snajper i drugo naoružanje, a svakako je najzabavnija Lancer puška koja ima ugrađenu motornu pilu.

Približe li vam se Locusti, slijedi prava krvava makljaža zbog koje je igra i dobila visoku dobnu granicu za grafičko nasilje. Oružja su posebno fantastična na PlayStation 5 verziji jer igra u potpunosti iskorištava adaptivne okidače i nove vibracije kontrolera, pa se tako pucanje znatno razlikuje između sačmarice i primjerice snajpera, a sva radiokomunikacija sa stožerom se također odvija putem kontrolera sa prepoznatljivim statičkim šumom walkie-talkieja.

Sivi „sjaj“

Gears of War je jedna od najtmurnijih i vizualno najdepresivnijih igara koje smo zaigrali, prepun smeđih i sivih tonova, impozantne, no srušene arhitekture i vječnog rata koji je ostavio planet opustošenim. No može li u tom sivilu igra biti lijepa?

Naravno, a u osvježenom izdanju značajno je podignut broj poligona likova i okoliša, teksture u visokoj rezoluciji su iznimno realistične i savršeno oštre, pa su čak i potpuno sporedni objekti modelirani s jednakom pažnjom kao i oni u centru pozornosti.

Grafika je možda tmurna, ali baš je to potrebno igri, jer kao rijetko koja prikazuje rat ružnim kakav jest. Svih pet poglavlja u igri donosi vizualno raznovrstan okoliš, no opet sastavljen u funkcionalnu cjelinu koja nikad ne odudara od istog stila.

Jednak su tretman dobili zvuk i glazba, koji su iznova snimljeni u puno boljoj definiciji. Opet, sve se izvodi savršeno i bez zastajkivanja, a omogućava li vam ekran veće osvježenje slike, igru možete zaigrati u 120 sličica u sekundi, što će biti posebno korisno u multiplayeru gdje je svaka sličica presudna.

Nakon dvadeset godina, gameplay se i dalje odlično drži i jednako je zabavan. Možda smo dobili nastavke i bolje igre u žanru, pa neki gameplay elementi mogu djelovati zastarjelo i potrošeno, no kao cjelina, igra i danas odlično funkcionira. Reloaded izdanje nema promjena osim novog audio-vizualnog spektakla, pa igri možemo zamjeriti isto što i prije dvadeset godina, a to je da je sa svojih pet poglavlja poprilično kratka.

Ipak, dužinu izvlači multiplayer, koji je već sad krcat igračima budući da je developer omogućio zajedničko igranje PC, PlayStation i Xbox igračima. Gears of War je istinski gaming klasik, te po prvi put PlayStation igrači mogu zaigrati igru i shvatiti zašto.